Profesor dr Maja Volk je rođena 30. januara 1959. godine u Beogradu. Ćerka je dr Petra Volka, filmskog i pozorišnog kritičara i Mirjane Kodžić, glumice. Završila je srednju muzičku školu „Josip Slavenski“, odsek za klasičnu gitaru i diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Uporedo sa studijama dramaturgije, studirala je engleski i španski jezik na Filološkom fakultetu. Kao stipendista francuske vlade, započela je postdiplomske studije na Novoj Sorboni u Parizu, a završila ih na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je magistrirala tezom „Drame Žan-Pol Sartra na jugoslovenskim scenama“. Njena knjiga „Dramaturgija modernog američkog filma od 1970-1990“, u izdanju Instituta za film 1995. godine, ujedno je i njen drugi doktorat iz oblasti filmologije. Kao stipendista švedske vlade, u Stokholmu je izučavala stvaralaštvo Augusta Strindberga, da bi doktorirala 30. oktobra 1991. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odbranivši tezu „Dramaturgija Augusta Strindberga u svetlu njegovih pozorišnih teorija“. Drugi doktorat iz oblasti filmologije je odbranila knjigom „Dramaturgija modernog američkog filma od 1970-1990“, u izdanju Instituta za film 1995. godine. Govori engleski, francuski, španski, italijanski i portugalski jezik, a peva i na japanskom, kineskom, hebrejskom, jidišu, arapskom, katalonskom, gejliku... Od 1981. do 1986. godine bila je zaposlena u „Centar filmu” kao filmski dramaturg, gde je radila na oko stotinu projekata, od kojih je realizovano dvadeset pet dugometražnih igranih filmova i desetak dokumentarnih filmova. Na Televiziji Beograd predstavljena je kao autor originalnih serija u okviru školskog, obrazovnog i muzičkog programa: „Kako početi početak” 1982, „Muzički magazin” 1982 i 1983, „Istorija zemlje” 1984, „Kamerna scena” 1997. i druge. Autor je i nekoliko emisija iz novogodišnjeg programa muzičke redakcije televizije Beograd (Leti leti pesmo moja mila, od 1998 do 2005). Tokom 1998/1999. godine, vodila je i uređivala, na televiziji Palma, emisiju Fakulteta dramskih umetnosti „Subotom na Palmi”, a tokom 2000/2001. istu emisiju vodila je na televiziji ART. Godinama je bila jedan od voditelja i urednika emisije „Klasiku molim”, drugog programa radio Beograda. Na istim talasima, uređivala je i vodila emisiju „Odisej, magazin kulture”. Tokom 2007. i 2008. godine, u Novom Sadu, na talasima radija 021, vodila i uređivala emisiju „Tangero” o argentinskom tangu. Sa muzičkom redakcijom RTS ostvarila je do sada 20 živih autorskih emisija iz ciklusa „Tri godišnja doba”, iz oblasti umetničke muzike, gde je bila voditelj, pisac i domaćin najznačajnijim imenima klasične muzike. Njen poseban doprinos spajanju umetničke muzike i dramaturgije igranog, vidi se u stvaranju muzičko dramske forme „Kamerna scena“, „Rodoslov jednog valcera” i „Život je marš”, koji je nagrađen 2004. godine, na međunarodnom festivalu u Albeni (Gran Prix). Od 2011. godine, bila je jedna od pet voditeljki emisije „Žene” na Prvoj TV. Prvi igrani dugometražni film rađen po njenom originalnom scenariju je „Lager Niš”, u produkciji „Centar filma“, u režiji Miomira Stamenkovića, 1987. godine. Njen drugi igrani film, „Čudna noć”, u režiji Milana Jelića, prikazan je na poslednjem festivalu Jugoslovenskog filma u Puli, 1990. godine. Kao predavač na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, od 1992. godine, radila je na grupi za dramaturgiju, gde je predavala predmet „Filmski i tv scenario”, vodila I master I doktorske studije na grupi za filmologiju.[1] Predavala je na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, od 2001. godine, gde je 2002. godine osnovala je i povela prvu klasu dramaturgije, do 2011 godine. Predavala je i savremenu filmsku dramaturgiju, od 2007. godine, na master studijama novosadske Akademije umetnosti, a od jeseni 2011. Bila je osnivač grupe za Menadžment kreativnih industrija pri mladom privatnom Fakultetu za inženjerski menadžment, u Beogradu. Objavila je knjige: Mrtve Lutalice, roman, Književne novine, 1990 Cicimrak među gusarima, roman za decu, Dečje novine, 1994 Voda i ona, zbirka poezije, Ekoplus, 1996 Čudesna frula Vuleta Mocija, muzički roman za decu, Prosveta, 1997 Nesahranjene Marije, roman, Prosveta, 1999 Pustinjak, izabrane radio drame, Pozorišni muzej Srbije, 2000 Predator, roman, Prometej Novi sad, 2005 Kotlići su u paklu, u raju nema kuvanja, posvećena ishrani živom hranom, Nova poetika, 2011 Mrtva žena hoda, zbirka pesama, Nova poetika, 2011 Živa hrana za živu decu i živahne roditelje, Nova poetika, 2012 Sirovi život ili kako početi početak, Argus media, 2013[2] 100 pitanja i 100 odgovora, Nova poetika, [3] Sveta ljubav i sentimetalno putovanje, prva grčko-srpska knjiga pisana u „četiri ruke”, autori Nikos Gousgounis i Maja Volk, Nova Poetika, 2017.[4] Zbirka pripovedaka Luj XIV, izdanje Nove Poetike, 2021 Član je Međunarodnog udruženja filmskih kritičara „Fipresci“. Bila je predsednik jugoslovenske sekcije „YU fipresci branch“ i član međunarodnih žirija na festivalima u: Valjadolidu - Španija, Troji - Portugalija, Turnhoutu - Belgija, St. Petersburgu - Rusija, Tromsu - Norveška, Geteborgu - Švedska, Taormini - Italija, Gihonu - Španija i Tuluzu - Francuska. Od 2001. godine, održala je stotinu koncerata latinoameričke muzike i portugalskog fada, u Beogradu, Somboru, Nikšiću, Novom Sadu, Bečeju, Brčkom, Sarajevu, Paliću, Herceg Novom, Slavonskom Brodu, Aranđelovcu, Kanjiži, Kotoru, Vršcu, Zvorniku, Rijeci... Snimila je dva CD latino muzike, dva DVD filmske muzike i jedan DVD „Lisabonska priča“. Osnivač je i član orkestra „Beogradski fadisti“, koji je jedini u Beogradu i Srbiji izvodio portugalski fado, a vodi i trio „Ženijal“, sa kojim izvodi ekološki program svetske muzike na desetak jezika. Muzičko scenski projekat „Mama Afrika“, izvela je sa orkestrom „Abantu Abale“, u prevodu dobri ljudi, obradjujući muziku Miriam Makebe, Sezarije Evore, do Kube i Brazila… Zahvaljujući svom radu na masovnoj edukaciji ljudi o zdravijim stilovima života, proglašena je za „Life Gurua 2012. godine“, od strane časiopisa „The men“. Majka je troje dece, od nedavno I baka jednom Luki I doživotni fan engleskih setera.